putešestvije indijske viverice

Prvo, prije svega: POPIZDIT ĆU!!!! DAKLE!!!! napisao sam cijeli post, i što se dogodi, uleti mi roditeljica, u manijakalnoj želji da očisti nešto što se uvjetno može nazvat sobom(uvjetno jer sa svim nabacanim stvarima - čitaj: sranjima, nema dovoljno mjesta ni za obitavanje dva kineza/kineskinje koji prelaze granice u npr. "komandnoj ploči" automobila :))) i, šta se dogodi - ja zbrišem u kuhinju po "jutarnju" kavu u 5 i po popodne(bila zajebana noć,šta ću), a onda čujem nešto kao (nije du ju vona dens) :)) već, isključila sam nešto,nebitno, uglavnom, slučajno sam isključila i kompjuter, naravno!!! ja, kao vječiti baxuz nisam sejvao post, i sad ispočetka :((((((((((((((((((((
Sada bih se,ako trebao sjetiti što sam laprdao,padon, pisao, ali mislim da će ipak biti parafraziranje onoga već ranije napisanog,a nepovratno izgubljenog... Ovo je bio nekakav intermezzo ili predigra ili štogod...
Uglavno, nakon poprilične stanke, zbog velikog, enormnog broja rođendana u 4. mjesecu, a i još tolikog u 5. mjesecu iliti svibnju, palo mi je na pamet, kako je moguće da po tjednu imamo po 3 do 4 proslave dana rođenja(a pozivi se naravski ne odbijaju, iz pristojnosti,hehehe). i, tada uključih dio mojih sivih stanica zaduženih za matematiku, i nakon mukotrpnog računanja, kontempliranja i svega ostalog, zaključak je da su već navedene osobe, popriličan broj istih, začete na ljeto, "to jest" u 7. ili 8. mjesecu... Vjerojatno ispod kakvog bora ili hrasta lužnjaka, gdje se bježalo od nepodnošljivih ljetnih vrućina, pa se trebalo malo maknuti sa plaže(iako ne zbog poslovično sjebanog ozonskog omotača ili raka kože, mislim da ljude tada te stvari nisu posebno zabrinjavale,vjerojatno jer se o tome nije ni toliko govorilo); ili se pak možda sve odvijalo ispre Iskrinog ventilatora u nekom apartmanu prekrasnog turističkog naselja izgrađenog u ranom komunističkom stilu negdje na Jadranu (sada mi pada na pamet ona stara :"Plavi se Jadran talasa, jebe se radnička klasa):))) možda se ipak napadaj strasti i požude dogodio u nekoj šumici nekog kampa nakon previše ispijenih boca Babića i ganutljivog srca jerbo je napušeni tip na gitari odsvirao "Krivo je more"... vrag će ga znati, bitno je da se dogodilo, tj. da su se oni dogodili, koji sada godinama kasnije u nekim drugačijim okolnostima, sleve obljetnice njihova rođenja... Možda sam malo i zabrijao, a sve, vjerojatno zbog neke nostalgije za ljetom,koje će, objektivno gledano, vrlo brzo doći, i još brže proći, i za tren oka ćemo se naći u planovima tipa: gdje ćemo za Novu godinu.... ah,tako je to... Sad se pak prisjećam, opet s nostalgijom prošlogodišnjeg dočeka i Sarajeva... uffff, bolje da prestanem, jer tko zna gdje ću završiti ovako :)))
Sada se pravima mudar i sve ovo skupa SEJVAM... hehe, zajebat ću tehnologiju,mamicu joj :))))
Da se vratim, zapravo počnem o onome o čemu sam ustvari poželio malo drobit...
Dakle, nisu mi baš pretjerano jasni ljudi koji u svojim blogovima prepisuju, bolje rečeno kopi-pejstaju pjesme pojedinih autora, pjevača, stihoklepaca, bendova i inih ljudi, a koje zapravo nemaju nikakve veze, odnosno nikakvih autorskih "dodirnica" s istima koji "pišu" neki blog.. I, onda još ne navode izvor, npr. pjevača koji je otpjevao neku pjesmu ili pjesnika koji ju je napisao, nije mi baš jasno... Ali!
ALI!!! Uvijek postoji neki ALI... Možda su jednostavno u toj XY pjesmi osjetili nešto što su i sami osjećali u taj čas,pa bolje je prepisat od nekoga nego sam stavili koju riječ, u svakom slučaju, lakše je... Ne kritiziram nikoga, dapače, ako ta pjesma obilježava ono što osjećaju u sebi, i prikazuje to isto stanje, zašto ne, nisam ni ja bez grijeha (jesam ali nema veze ):))))
Sve ovo prethodno zbog toga što ću i ja biti pizda ( ko izda...) i napisati jednu pjesmu(Iako, tj. ALI, razlika je da ću ih ja izbaciti iz glave, bez "prepisivanja", ta nismo više školarci) :)))) koja mi se dulje vrijeme, nekoliko dana vrti u glavi, a izravno je povezana s putovanjem na koje krećem sutra navečer... Niš specijano, Poljska, prvo Krakow, a zatim i metropola - Varšava.. putem, ili u slengu "preko" naše studentske organizacije s kojom smo podosta proputovali i doživjeli..
Dakle, sljedećim stihovima se isključujem do povratka za nekih tjedan dana.A možda i oni "gore" imaju neki Internet kafe,ipak su u Uniji :))) naravno da imaju,ali sve mi se čini da baš i neću biti u stanju istresti pokoju riječ, vidjet ćemo :)))
Do daljneg čitanja, živi i zdravi bili uz:


AZRA - Poljska u mome srcu

Gdanjsk osamdesete,
kad je jesen rekla ne,
Gdanjsk osamdesete,
držali samo palčeve,
rudari, studenti,
brodogradilište, svi mi

Gdanjsk osamdesete,
uzavrele tvornice,
dva put se ne šalju,
tenkovi na radnike

nisu se usudili,
pobijedili smo svi mi,
Poljska u mome srcu,
u mome srcu mazurka,
Poljska nije nikad,
nije nikad dala kvislinga,
Svaki dan poloneza,
zvoni na mojim vratima,
poljski jantar,narukvice,
volođine čuke,
šiber u pol cijene,
Papa Wojtyla i ja;

Gdanjsk osamdesete,
redovi za novine,
nezavisni sindikati,
komiteti zaštite;

nisu se usudili,
pobijedili smo svi mi,
Poljska u mome srcu,
u mome srcu mazurka,
Poljska nije nikad,
nije nikad dala kvislinga,
Svaki dan poloneza,
zvoni na mojim vratima,
poljski jantar,narukvice,
volođine čuke,
šiber u pol cijene,
Papa Wojtyla i ja;

Gdanjsk osamdesete,
uzavrele tvornice,
dva put se ne šalju,
tenkovi na radnike,
tenkovi na radnike,
tenkovi na radnike,
tekovi na nas.

Eto da prije Uskrsa i ja prospem koju riječ na "papir"... pogotovo ako se uzme da je jučer bio superzanimljivi petak... iako nažalost ne u večernjem terminu, čak dapače ranom zorom
Uglavnom, bio sam dovoljno glup i naručio se za pregled oba plavo-zelena očna organau u devet i po ujutro. A poznanici prilika dobro znaju da je u gradu na Rječini četvrtak popularan dan za izaći,ali kao trebao bih se pazit, ne se baš uneredit, jer kako ću pred doktoricu krvavih očiju,moš mislit... :))
Kod mene, nažalost, po difoltu postoji neko gađenje prema određenim zabranama, restrikcijama i ostalim sličnim sranjima. Baš kad je situacija, ne biš trebao ovo, moraš napravit nešto, dođi ranije, sutra se ide na put i slično,ja poput pravog buntovnika baš namjerno(možda i podsvjesno) učinim suprotno... ali daleko od toga da mi je žao dan/tjedan/mjesec kasnije... Dapače još je i slađe :)))
Tako je bilo i ovaj četvrtak. Izašli mi vanka neobično kasno, oko 9 navečer i prva žuja, druga, treća, šestosedamnaesta, i nakon par promijenjenih lokacija nađoh se kako vozim doma u četiri i po ujutro... Bolio me ud za neki mrtvi pregled očiju, kojeg sam baj d vej odgađao dobrih 2 i po godine, otkad sam pri jednom posjetu Italiji sjebao naočale koje svojedobno završiše na podu nekog Torinskog kluba pod nogama ni manje ni više oko tisuću ljudi... I baš ko za vrag je se naručim za petak rano ujutro. tipično za mene...
Probudih se ja nakon dva sata (ne)sna, i zahvaljujući mojoj poslovično bolesnoj i sjebanoj jetri, prvo trk u toalet i čini mi se da je prvo izletila nabrzinu izjedena pizza od prije kojeg sata... :((( nakon toga glavobolja kakvu sam tj. nisam imao nikad u životu, stvarno odvratno! a kad se sjetim šta smo svojedobno radili nekoj profi u srednoj koja je patila od migrena i kljukala se tolikom količinom tableta da kraj nje Mišo Kovač izgleda kao "najčišća" osoba u galaksiji :)
No dobro, kao imam još sat vremena za ubit oko, bar da glava prestane zajebavat... Kujac, rekao bi Jajan. Sjetih se da sam u večernoj putešestviji negdje skinuo i pokoju tekilu, uffff, trk u toalet numero due... mislim je je sad izletio hot-dog :( to nije neka nova vijest za mene, budući da sam upoznat da mi jetra ne radi baš najbolje već neko vrijeme, ili kako je to moj dottore "stručno" meni priopćio - Žao mi je,ali imaš peh!! pazi ko da sam ispušio na kladionici,kao PEH :)))
Ipak, najgore se tek približavalo.... sjeo sam na bus, nisam baš niti bio sposoban za vožnju, i pri svakom predjelu prekrasnih "non EU" proplanaka iliti gradskih cesta visoke kvalitete, znači prosječno dvije rupetine na 50 metara, meni želudac daje uzbunu,ali nekako se uspjeh suzdržat... U krajnjem slučaju bi stradala nova trajna neke babe što se smjestila na sjedalo ispred...
Dođem ja nekako, recimo u jednom komadu do mjesta pregleda, i odmah upozoravam ženu da sam malo zaružio, pa neka se ne čudi mojim krvavo - crvenim svinjskim očicama.. Dobro,dobro, nema problema, samo to recite doktorici. Aha, to je sestra... ponavljam istu stvar i doktorici koja zatim pokreće odnosno pali svijetlo da mogu vidjet te "Brojke i slova" na tabli,ovaj put Olivera Mlakara nema nigdje... A ja naravno ne vidim,a poprilično sam se usrao, mislio sam da će mi saopćit da mi se dioptrija povećala barem za 300%.. Ipak nije, samo duplo, plus astigmatizam, plus, znaš, morao biš napravit nekakve pretrage vidnog polja i čuo sam neko spominjanje lasera ali baš i nisam pratio... Ko zna kako će sve to ispasti u konačnici kad budem išao po krajnji proizvod koji će me pretvoriti u četverooko čudovište. Nadam se da ću nešto i vidjet kroz njih,jer pred kraj "seanse" mi se više činilo sve isto, posljednjih par leća... Ali nije bitno. Tada je uslijedilo buljenje u nekakvo svjetlo, nakon čega zaista nisam vidio prst pred nosom... Ali to nije sve! ako nazovete odmah,blablabla :)))
Ode DR ispunit nalaz,kad eto ti vraga... A,poznato mi je to prezime.. Nakon objašnjenja da ipak ne misli na mog pokojnog oca, već njegova polubrata, ispostavlja se da je dotična gospođa doktor provela cijelo djetinjstvo u igri s mojim ajmo reć rođotom... Nisam inzistirao na detaljima igre, što zbog jedine želje da se što prije izgubim, što zbog mogućnosti da se priča pretvori u neki perverzno-povijesni monolog... Ipak, unatoč neinzistiranju, slušam o branju ljubičica(hm? da nisu možda i jagode u igri, ono, djevojčica brala jagode..) :))), preko toga kako se sve promijenilo, kako se prije stalno igralo graničara,a njena djeca znaju samo za kompjuterske igre, nisu nikad vidili živu kokoš..............
Vadim ja jedva živu glavu,plaćam i crta!! Stara mi uvali jedno 50 kilograma raznoraznog mesa, tako da sam i ja imao svog "konja" za utrku s babama placaricama oko mjesta u busu :))) hehe, neće to tako ići, šta imaš babo, malo celera i mrkve?? e, jesam te, imam par kotleta i po težini sudeći valjda cijelu janjeću glavu u vreći, miči se!!! Pobjedonosno nađem mjesto pri kraju, jedno za jaketu, drugo za mene, kad shvatih da je iza mene neki suhonjavi starac koji mi kašlje za vrat valjda gore nego da to čini onaj lik koji je reklamirao Marlboro,a znamo kako je on završio...
U tim trenucima obećavam sebi da pauziram Veliki petak za vam,ma što najveća od svih sponzoruša iliti MASTERSponzoruša Vlatka Pokos mislila o tome dok još nije čupala obrve i imala u mreži sadašnjeg bogatuna.. :))) Kad će taj petak?? Vlatka jebi se za pare,meni treba odmora, što i učinih...
A eto i subote, i sada je očigledno da neću kopi-pejstat petak, tako da se odjavljujem i brišem u nove radnje pobjede...
Do skora, SRETAN USKRS SVIMA!!!!

Eto, došao red i na mene da preko famoznog "Student servisa", iako ovaj put ne baš skroz službeno, dakle bez ugovora, radi manje usrane birokracije,naravno, :)))) radim nešto što barem jednim dijelom nema veze s uništavanjem leđa, kralježaka, i ostalih komponenti koje uobičajeno želimo da nam nježno masira ili laganim pokretima spužvicom prelazi vrhunski primjerak nježnijeg spola.... uh, zanesoh se :))) pardoniram.
U prijevodu, prvi put nisam šljakao iliti radio teže fizičke poslove(koji su uzgred potplaćeni,ali opet koji posao nije). Nije da je to trajalo cijelo vrijeme,naravno.
Da napišem pobliže, nas nekolicina je bilo zaduženo da radimo na Aerobic dayu-u, nekakvoj konvenciji,u jednoj od velebnih riječkih sportskih dvorana,kapaciteta 200-tinjak sjedala :)))) naravno, to je podrazumijevalo i tegljenje bine, dasaka, stepera i ostalih neophodnih potrepština pomoću kojih ženski rod teše tijelo za dva ljetna mjeseca ili tjedan dana u Novalji ili, ko zna radi čega, možda čak i zdravlja :))
Dakle, prvo mi propade subotnji izlazak,ali buduću da sam četvrtak i petak zaglibio do šestice, nisam se previše bunio, čak i uz uvjeravanje organizatora, prijatelja koji me angažirao, o oportunitetnom trošku ili dobiti, koje stoji, kao ne ideš van, nećeš zapit pare, a još ćes ovdje i zaradit... sve to stoji,ali meni vrag ne da mira, pa kombiniram poput onog detektiva u crtiću, već mu zaboravih ime... Kombiniranje me nešto i ne ide, plan je završiti što prije, negdje oko 1 u noći - tu opet dolazi do spominjanja jedne od triju manje-više "normalnih" dvorana u Rijeci, koja je slobodna tek od 11 i po navečer. znači završim u 1, doma sam u 1 i 20,ako me ne štopaju prijatelji u plavom i napušem koji promilić još od prethodnih večeri;istuširam se, i u gradu sam oko kvarat do dva...
Trebam li napominjati da mi je plan bio uspješan poput jamajkankog boba na Zimskim OI! jedino se ja nisam nigdje putem izvrnuo, iako je bilo prilika :))) budući da sam u zadnje vrijeme*** "mrvicu" zapostavio moj fizički razvoj, naravno nasuprot znanstvenom(ma koga lažem??) :)) pa sam skoro par puta poletio stepenicama noseći komade bine, bučice...
Kad pomislih, pri kraju smo, hrpica se smanjuje, Zajeb!!!! dolazi lik sa punim kombijem zvučnika... Kontam, mora da su Stonesi uranili i premjestili koncert u već navedenu velebnu dvoranu u subotu u jedan izjutra. Ili ne :))) ne, to je sve za vas... super :))) odnosimo i (poslije značajno) glazbeno naoružanje, i završavam u jedan i po.... još ima vremena,još ima vremena, bar za pivce u gradu,iako je buđenje za 5 sati.
Hvala Bogu dragomu da moji kroneri(nekad se osjećam kao Malnar, pa rabim njegove riječice u pogledu mojih noćnih hahara) jednom u zadnjih pola godine nisu bili nešto specijalno raspoloženi,pa ih više nije bilo u gradu... I ovako mi je bilo dovoljno zajebano probudit se,a još da sam skinuo koje pivce-to nikako ne bi bilo prikladno za živce :)))
No,evo svane novi dan (tehnički gledano isti, al dobro), nedjelja, pričice cvrkuću, ja nakon 3 sata spavanja sa podočnjacima za koje je Božo Sušec pičkin dim(prije operejšon) i naravno upalom mišića, entuzijastično se zaputih u nove pobjede....
Kad eto ti vraga... Ja i još jedan kolega se jedini pojavili na vrijeme... E, šta je tu je, vi ćete biti DI ĐEJI... Vot d fak?? znam eventualno ubacit cd u onu kutiju sam sedammilijonapetstošezdesetčetiritisuće raznih opcija... Jebe mi se, valjda će se i ostali pojavit, pa ono, sat vremena, valjda neću toliko zajebat. Opet wrong! Nabrijana purgerka skače po bini, žali se za muziku,baseve, krivi cd, ne čuje svoj(dvorana podijeljena na 2 dijela, njoj iza leđa drugi, još moćniji sijaset zvučnika), nije ni čudo da ne čuje svoju muziku, skači i umukni... grrrrrrrr
Doleti drugi kolega, koji je sinoć izmigoljio pola ure prije mene, i naravno bio vani,ali neće on na moje mjesto, on će sjest na ulaz,na prijave... Znači još sat vremena sjedenja/stajanja na pola metra od 2 gigantska zvučnika... već mi je i svejedno, jedino nisam popio kavu i zapalio vec sat i po :( Gledam na raspored, kad ono na mom dijelu "ordinacije" Slovenac. U tri pizde faking materine, šta mi nije bilo dovoljno zvocanje purgerke u stilu Marcy iz "Bračnih voda" - nije, ipak sam ja baksuz.
Slovenac se pokazao bolji nego sam mislio vjerojatno i zbog završetka prezimena - " na vič", pretpostavka da je do "91 bilo "vić"... Uglavnom, i to odradih, i tu dolazi malo ležerniji dio, iako sam i naredna tri sata proveo kraj zvučnika, posljedica:mislim da su me ljudi mrvicu čudno gledali,prvo kada sammeni normalnim glasom obznanio da idem pišat, ali očito su me čuli na 30-ak metara uokolo iliti pola dvorane... ma nije bed, to je normalna, prirodna pojava, jebe mi se, šta vi ne pišate?? Pardon za vaše blage ušne kanale, vi možda urinirate???
Ništa, presele me na drugi dio, drugu igračku, sa valjda dvostruko više opcija, opet janez na repertoaru( mislim se, bolje on, nego pederčina koja je bila prije njega i radila neku mrtvu koreografiju na koga drugoga ako ne Georgea Michaela).
Uglavnom, janez sada "drži" sat yoge i nekakve relaksacije, dakle glazba nije toliko glasna. U taj tren dolazi drugi kolega po muzici do mene(bio je na ručku naravno, ja isto tako naravski nisam) i govori: "U, vidim da ima novih lica,a?" I nesvjesno se dva umorna lica zabuljismo u određeni primjerak ženskog roda u prvom redu yogiranja(ili kako već a nije džoging). Govorim ja:"Da, nisam još vidio ovu,valjda je sada došla". Dalje: "da, dobra je pička za popizdit, moda najbolja ovdje". ova posljednja mudrost je naravno moja(iako još nisam načistu da sam spomenuo navedeni sinonim za vaginu).
U tom trenutku shvatih iznova da smo kolega di đejist i moja malenkost taj razgovorčić izrekli u stilu barem Pavarottija, jedina je razlika što istina nismo pjevali,ali mislim da je "volume" bila ista :)))) Zatim shvatim pogled istog primjerka na nama dvojici budala, i -moram napomenuti - prekrasam osmijeh. bar je meni tako izgledalo... možda je iza osmijeha stajalo nešto tipa "Idioti nezreli da nismo među toliko ljudi... majmuni..." ali iskreno- ne vjerujem. Mislim da je i Slovenac na bini jedva izdržao da ne odvali sa pozornice;sva sreća nije skakao:)))
Eto fino se posrali, nakon toga sve što doteglismo, nosi natrag, kava, gubimo Davis Cup od devalvirane Agrentine, klopa, spavanje u 9, nakon crtića...
Prođe još jedna, sasvim obična nedjelja... Do iduće, hm ko zna :))

***zadnje vrijeme=3 godine :)))

Evo i mene nakon nekog vremena kako reče kolega Sumohrvat, dokusurili me "južna braća" tj. makedonci koji su, uz ostalih 60ak stranaca bili u posjeti ili službenonekoj mrtvoj konferenciji ili po hrvašku - meetingu :)))
prva nebuloza jest ta - u koju nas regiju strpaše "oni" glavni i odgovorni u Bruxellesu;dakle nas je zapala regija nazvana Rainbow, u kojoj su osim Hrvatske i: Malta, Italija, Slovenija, Bosna i Crna Gora :))))))) eto europske unije :))) ale, gle stvarno, izgleda poput duge, pa ajde...
No, o tome u idućem postu, kad još malo rezimiram tih pijanih tjedan dana,ako se uopće budem išta sjećao
Zapravo sam želio napisati pokoju riječ o nekim pitanjima vezanim o određenom "stanju svijesti" nas Hrvata... mislim da bi mogao pisati o ovome jedno 4 do 5 postova, ali zasad se ograničavam na ovaj pred Vašim njuškama :)) iako sam tvrdio da neću baš peglat po politici,ali nitko nije savršen.. Znate "onu staru">> Dva Hrvata - Tri političke stranke :)))
No dobro, budući je jučer bio 10. travnja, datum kada je službeno proglašena NDH, dobio sam i dodatnu motivaciju... Upravo tu "izvlačim" moju tezu> Ako ja sad napišem NDH - SRETAN TI ROĐENDAN!!!!!> biti ću proglašen Ustašom i nacionalistom, klerofašistom i ko zna čime sve ne... nasuprot tome(iako ja se stavrno ne želim uspoređivati s "onima preko") kad oni sami sebe zovu četnicima, to je ono, normalno, kao pusti ih, to su srbi! Ajde dobro. znači neka pravila ne vrijede.
Druga stvar - pokušavao sam pronaći neke domoljubne pjesme jos prije nekog vremena, i nikako( moram li posebno napominjati domoljubne,ne ustaške) i najebao se ko mladi majmun, i ništa,ali nađoh valjda 50 cd-a na raznim e-bejevima i sličnim pizdarijama sa četničkim pjesmama, dakle ne srpske narodne i već sam pogled na naslove pjesama i skoro se izrigah na tipkovnicu,ali to bi bila već treća sjebana u dva mjeseca, pa sam se suzdržao...
Nadalje, ako kažem da sam nacionalist, kod nas je to jednakost ustaši, nije mi baš jasno, ali dobro, svatko ima svoje poimanje nacionalizma. Po meni je to jednostavno činjenica da volim svoju državu,kakva god bila i u kakvoj god situaciji,ona je "moja" i ja ju volim. Da li želim ubijati i ne znam šta raditi sa crncima, šiptarima, srbima, azijatima -NE! i ne znači da podržavam logore koji su bili rašireni upravo u NDH, što se "crnokošuljaša" tiče, priznajem samo jedno - ideju samostalne i ako hoćete Nezavisne Hrvatske, što su oni sami ujebali sa drugom Benitom itd. I ne mogu shvatiti ljude koju pljuju po zemlji u kojoj žive, u kojoj su rođeni, gdje su napravili prve korake itd. Znam da situacija nije idealna,ali ja jednostavno nisam od onih beskičmenjaka ili kako Mate Mišo reče -"nisam ja od onih kako vitar puše"!
Možda smo mi kao narod zaista bili predugo vremena potlačeni od okolnih naroda da nam se to debelo zavuklo u gene, da se i sami sramimo našega. mislim, i sam sam bio u situaciji da odustajem od rasprave sa "komšijama" oko porijekla Nikole, Tesle naravno. Zaključak je bio, boli me više kurac, glavno da je ostavio struju :))) ali, on svoje nisu dali - ne! on je srbin. opet dobra stara - pusti ih u muško spolovilo,ionako im se nema smisla suprotstavljati... ALI IMA! Jer kako ćemo inače u tu veliku EU obitelj? zar bi trebali apsolutno sve naše povijesne ličnosti, prirodne ljepote i sl. zanemariti? ne bih rekao...
Vrhunac mi je bio objašnjenje za Gundulića! Kao, njih dvije žive u istoimenoj ulici u srpskoj metropoli,a mi ga imamo na 50 kunelića? Da,pa? Čovjek je bilo Hrvat, zašto ne bi bio i na našoj plavoj pedesetki? Uostalom, vama se sa 100 dinara smješka Hrvat Tesla :)))) Nastranu šalu na stranu, čekam odgovor, kad ispališe kao iz topa>>>> on nije Hrvat, on je Dalmatinac???????????? Dobro a di je pobogu Dalmacija, u Turkmenistanu??? Ne, on je dalmatinac i točka. DA DA, moš mislit!
Dobro mi reče frend, koji završava povijest,kako općenito među povjesničarima na njihovim skupovima prevladava mišljenje sa srpski pripadnici iz iste branše slove za najsubjektivnije likove, što se njihove povijesti tiče, i to je opće poznato... Naravno, opet svi odstupaju, a "oni" opet po svome... Severini je djed bio srbin, ona je srpkinja, znaš onu glumicu, što je glumila u sapunici, što se skinula za Hefnerov "magazinčić"? znam -rekoh. e,pa njoj ti je stari srbin iz okolice Knina(lupam, jer mi je već bilo dosta sranja za slušat),tako znaš, i ona ti je srpkinja. HELOU! S čime su to opterećivali vaše mozgove još od osnovne škole?? Ili se samo drogirate?? Opet odustajem,kao pravi Hrvat podmećem leđa, jer zaista vidim da nema smisla...
Možda malo skrenuh s teme,ali kao što rekoh,iamo bih o ovome pisati do prekosutra... Uglavnom, nije mi jasno,ako ja kažem da volim Hrvatsku,svaki njen pedalj, automatizmom sam proglašen ustašom; dok u isto vrijeme s druge strane ako spominju nekakve idiotske linije Koprivnica - Karlobag, i da je određeni dio Hrvatske samo privremeno tamo, i da su Hrvati zapravo pokatoličeni Srbi, e to je drugi par rukava! oni nisu Četnici ni radikali već govore istinu??? Više ne znam tko je ovdje lud??
poseban dio su meni najmrskiji jugonostalgičari... te baš nikak ne razumijem,ali to je možda tema za neki drugi post...
Bolje da prestanem pisati, jer bih zaista imao materijala, da kada bih završio bih stvarno završio kao ovaj kroner bradonja na slici :))))
U međuvremenu, čuo sam da je djed Nikole Tesle rođen negdje na granici Češke i Slovačke?? MMožda je Čeh? ili Slovak? Možda je pak njegova prababa bila poljakinja... Šta je on sad? :))))))))))))))) šalašalašala
Ustvari,kao i uvijek, njabolje se nasmijem i zabavim uz "moje" Makedonce,pa je tako jedan od njih imao odgovor na pitanje o Tesli, nakon što je čuo jednu od "leggero" rasprava... Reče majstor: "Znate šta? Ja sam čuo da je Tesla u školi zapravo se prepisivao od jednog makedonskog đaka..." :)))))))))))))))) ali nije se želio previše isticati :)))) naravno tu se svi pokidasmo od smijeha..
Živili svi i čitamo se!
P.S. slika je stavljena namjerno da vidim koliko će me ljudi proglasiti fašistom i ustašom, afkors!:)))))))))))))))))

eto me konačno u sebi svojstvenom vremenu, cak malo i prerano, ali glavno da nije kao prosla dva puta vladala jebena nesanica... ustvari, najsmješniji dio ovog bloga, dobro osim antidizajna doticnog, u koji se, kako vec prvi pogled odaje - razumijem otprilike koliko i u parenje komaraca u Papui Novoj Gvineji u zimske dane; dakle, osim toga najsmješnija stvar je kada pogledam u statistiku i vidim >>>najčešće objavljujem postoje od 7 do 11 ujutro!!!! alo!moj um u to vrijeme vjerojatno vodi borbu između ROM i REM faze snivanja,al eto, dogodilo se, nadam se da se nece ponoviti u bližoj budućnosti...
no, povod posta je sasvim drugačiji. budući da mi sutra dolaze ( ustvari danas ujutro ) "južna braća" iliti makedonci, preko naše famozne (dez)organizacije na nekakav, naravno po hrvatski "event" kojeg organiziramo(a u petak još 70-ak ljudi), uvidjeh da se nisam dotaknuo prošle subote, poslovično sjebane pomicanjem sata na ljetno vrijeme.
predigra suboti se, što se mene tiče odvijala još od završetka Riječkog karnevala,kada sam, gle čuda zaradio(nažalost ne na kladionici),hm, ne znam koju riječ upotrijebiti neku vrstu prehlade sa svim elementima iste.Prva tri dana - na repertoaru:grlo; to se idućih para dana pretvara u začepljene uši;nadalje slijedi(možda i najgori dio) u 7-riječima SEDAM dana> 6 ŠEST menstruacija iz nosa. nevjerojatno.Najgori dan - jedem sa frendom pizzu, taman omastismo brk, kad eto ti lokva krvi na mom tanjuru... ja vadim neku, tj. jedinu maramicu koja je valjda preživjela sve Veniše, Persile,Ariele i ostale produkte, koji uzgred imaju "najzanimljivije reklame", i njome pokušavam zaustavit krv... ne ide... trčim u WC, ljudi me u najmanju ruku čudno gledaju, konobaru ispada pepeljara iz ruke :((((( U toaletu iliti zahodu, ostajem dovoljno dugo da su ti isti ljudi već i sami mogli pojesti mega-đambo obiteljsku pizzu, vjerojatno i zaboravili na mene. Možda su mislili da mi krv(koja je tekla u potocima) nije dovoljna,pa da me i ćopila kakva sraćka,vrag će ih znat...
Svršetak predigre vikendu bili su famozni antibiotici... da,da, nakon 3 tjedna muke bio sam se još težom mukom odlučio za doktora, koji mi je uvalio jebene tablete... u međuvremenu je pao dogovor za posjet auto show-u u metropoli, ali kada sam čuo da se namjerava ostati "gore" vani dvije noći, rek"o hvala, ali neću valjda bit trijezan dvije večeri... Tako je tada izgledalo. E, tu dolazi do promjene plana.
U petak navečer, lagano ludim, rade mi gliste u guzici(vjerojatno sam ih mogao prodat kakvom ribaru za ješku koliko su se usplahirile), hoću van,ali nije u mom stilu da idem van, a ne cugam, to znaju i vrapci na grani... Ili ostajem doma, ili idem u "štetu"... I, prođe petak,ja velikom mukom prežalim izlazak, ali opet mislim,ajde još subotu izdrži, kura jebenih narančasto-bijelih tableta završava u utorak; cilj: izdržat još subotu doma, pa se uneredit idući vikend. E, NEŠ KOLEGA!!!!!
Zvoni telefon u kasno poslijepodne, zove Davor. čuj, u utorak idem na brod na 4 mjeseca, pa bi trebalo to malo zalit sokom od hmelja, vinom, žestinom, bilo čim... ufffff, nelagodno(već u mislima na desetak pijanih ljudi oko mene negdje u gradu,a ja jedini priseban) objašnjavam da sam na usranim antibioticima... dobro, nema veze, vidimo se u "bazi", odnosno jednom našem redovnom cugerskom kafiću u osam i po. ajd živio!
u tim trenucima sam već razmišljao o prekidanju drogiranja odnosno liječenja. definitivno je pomogla i situacija gdje sam za dlaku izbjegao gubljenje mobitela...
dakle, ulazim u auto(dijelom je bitna činjenica da nisam uložio sekunde u njegovo glancanje,pranje,čišćenje dobri sedam,osam mjeseci), kad čujem neki zvuk pri zatvaranju vrata. ma nije bed, mislim si, valjda su kutije od cd-a,kojih je u vratima otprilike stotinu i šezdeset, zalupile, ko ih jebe. pokupim jednog mamlaza, idem po druogog, kad nema mobitela. Zove frend, ovaj ne zvoni, zovem doma, nema ga ni doma, vozim u rikverc po dvotračnoj jednosmjernoj ulici(koja je baj d vej) ulaz u Rijeku, dakle "lagano" prometna, znači vozim kojih 60 km/h, što ja, što oni iz suprotnog smjera trubimo i psujemo... dokopam se redovito punog parkinga( dajte ljudi, subota je navečer, idite ča, van..) kad upravo prije mene uleti jedna zanimljiva "djevojka" - ovo pod navodnicima jer je prije djevojčetina, senzibilno i krhko djevojče od kojih 120 kila žive vage:))) valjda neka nova, vidjeh ju dvaput ranije, parkiranje je trajalo u prosjeku dvadeset i četiri minute :))) i dva mjesta prazna... ono di sam ja bio i gdje je, pod pretpostavkom moj mobitel, kako sam se samo mudro sjetio da to možda ipak nisu bili cedeji kad sam zalupio vratima... gdje će ženski Žak Houdek??? nemoj na moje mjesto, neeeeeeeeeee!!!!!!!!!! izabrala je, vjerujem zbog širine praznog mjesta i ogromnih gabarita njenog Twinga ono grugo mjesto... To legendo!!!!!! dao ti Bog zdravlja,sreće i ogromnih količina besplatnih hamburgera svaki dan! stanem s autom, na podu mobitel, taman netko zove.. drugi mamlaz koji čeka i bač je nadrkan. pokupim i drugog Marina, kasnije i trećeg kolegu iiiiiiiiii.... tu sam odlučio zajebat znanost i više na svoju ruku zaključio da ne može biti štetno pit tablete i alkohol, ma neeee :)))))
Ostali su me, za divno čudo :)))) podržali. nakon reda bambusa i pelina, završimo na tradiconalnom mjestu, kod Matića na Trsatu. naime, on je jedini koji on nas besposličara i maminih ( ali mačo ) dječaraca, živi sam. tj. sa curom,ali isti klinac, Mare je leđend ! :)
Tu krenusmo zaozbiljno cugat, kao i obično, našla se gitara u Matićevim rukama i udri! od A do Ž, iliti od Azre do Žere vajsa versa :))) pomorac sam majko na plavome brodu... piši mi brate, ooooo, piši mi fratelo itd., do preseljenja. Smućkamo lovranski za "po putu" (koji je netragom nestao) al nije bed. U međuvremenu sam se konzultirao sa ostalim "stručnjacima" i progutao 2 antibiotika s čime, negoli bambusom! :)))))))))) dolazmo do grada u jedan, zapravo dva po "novome", vremene koje nas uvodi u nadajmo se toplije dane... češka pivnica, 2 lava, i tradicija - za kraj River... masa ljudi svuda, još Rijeka dobila Dinama, sve ludo i pijano, ko da je opet karneval... Nije za kurac ona stara " ovdje karneval traje 365 dana u godini" :))))) ali to je za neku drugu priču. oko 4, opet poznata uzrečica - "glad je vrag" (četiri po starom, of course).
Tu dolazimo do koga - Slovenaca, naravno. nakoh hrane, najbolje dođu slovenci. dobro, ne "pravi", ali brat i sestra koji studiraju gore- ma skoro kao pravi :))) ona se kao prava slovenka pravo razveselila Davoru kad je čula da ide na brod :)))) ma rasveselila što će ga ipak vidjet prije, šta mislite!:))) nakon provjere njihova znanja o novijim pošalicama na račun alpskih srba(izvrstan 5, sjedi :):) ), i otprilike cijelu vječnost provedenu na Korzu, e, sadbi i oni i nihova frendica isto nešto prizalogajili. e, taman se otvara pekara(koja je sasvim slučaju u blizini mojeg obitavališta), pa bi nas mogli vi odbacit :))))))) moj susjed, također po studiranju Ljubljančanin ili kako već, objeručke pruhvati moj prijedlog. ALI!
Ali, šest nas je. ŠEST(opet se prisjećam menge). da, pa??? pa murja.. ma ohladi janez, murja ide spavat u 5. ali ja sam pio (pretpostavljam dvije čašice votke) - tu je ta razlika, bolje reći razlog zašto ipak nisu pravi slovenci :)))) pravi to ne bi niti spominjali :)) nakon objašnjavanja, tipa podugog, ipak samo završili kod šipca svi skupa, i slo - venci krenuli dalje,a "sused", Davor i ja laganim korakom i puna želuca(samo da negdje ne izleti) kući. u SEDAM (menga grrrr) bilježimo kraj(ovaj put po novom vremenu) obilježavanja Davorova odlaska.
e,pa Davore, dobro ti bilo more, da nam "prihajaš" što prije. bila je dobra oproštajna, mada me antibiotici i nisu baš puknuli :)))))))))))
....mi smo hrvatski mornari, plavog mora sinovi....

eto ljudi moji, dogadja se opet...
ja ne znam više koji je razlog,ali eto još jedna noć je probdijevena(votevr) :) ovaj puta je razlo možda,ali samo možda i promjena računanja vremena, koja je dovoljno zajebala stvar pa skratila subotnju noć (izlazak) za uru vremena - možda i bolje, jer onda ne bih došao u 7 ujutro,ali to u idućem postu, sad sam u nekim drugim razmišljanjima,a i trenutno mi se čini kao da je to bilo pred nekih pet,šest dana, a ne preksinoć...
začuđujuće je koliko se izgubi pojam o vremenu i općenito događajima oko sebe kad probdiješ noć, a što je najgore - opravdanje nije npr. da sam bančio do 7 ujutro, napio se, potuko i na kraju pojebo(kao ono savršen izlazak ) :) već buđenje oko 2 poradi uriniranja iliti pišanja. a budući da je spavanje bilo na repertoaru u jedan, a dva minus jedan je......... jedan sat spavanja, po meni isto kao da i nisam oka sklopio.
dobro, dobro, neću se više žalit, ionako nema smisla, već sam o nečem drugom mislio. budući da mi se ovo sve češće događa, ova prokleta insomnia, uglavnom sam to rješavao vrćenjem u krevetu poput kakvog janjca, u biti koga lažem, sad kad sam nabacio koju kilu, mogu slobodno reći odnosno citirati Šoića iz Tesne kože - poput prasići( ultra meko ć naravno), dakle do nekih 4 ujutro, onda dizanje, kava i čitanje knjige ili kakvih novina što su mi promakle.
ali, danas to nije bio slučaj. a i pred neki dan(prošli post) sam i pročitao Tomića do kraja,tako da mi ostade neka knjiga koju sam dobio za rođendan, i koja definitivno nije za naprezanje vijuga ranom zorom...
i, da skratim baljezganje, nađem se ja u jednom trenutku, kako blejim u knjigu ili bolje rečeno, doslovno u prazninu između redaka, sa slušalicama na ušima uz milozvučnu melodiju Tome Bebića i "Ča smo na ovon svitu". I to je proizvelo konačni efekt, da sam zaista počeo razmišljati o bitku, o postojanju, kako mene tako i svega uokolo, dok se nisam trznuo i shvatio da sam u tom položaju i istim mislima proveo solidnih 25 minuta, pjesma je odavno završila, a ja odgovor na vječito pitanje - zašto smo ovdje, koja nam je svrha - ne nađoh. nisam bio niti blizu enigme koja "muči" čovječanstvo vijekovima.
A sada sam upravo shvatio, vjerojatno pod utjecajem četvrte šalice kave, dakle mogu slobodno reći prekofeiniranosti, da uopće nisam spomenuo glavnu misao o kojoj sam želio pisat... možda i bolje... možda sam trebao počet pisat čim sam se ustao pišat, možda bi mi tad sve bilo svježije, možda sam mogao bacit "domaćina" u komu pa bih zaspao, možda nisam ni trebao "postat" u ovom stanju svijesti...
a možda nema niti će biti konkretnog odgovora na Tomino upitno pitanje iz pjesme...
možda...

Dobro jutro radni narode - za Crnogorce je jos prerano,pa ostanimo na "radni narode"...
Eto jos jednog, je li blogera, koji sinoc nije ni oka sklopio, bas suprotno, to mu se dodadja otprilike jednom tjedno, i napokon je odlucio otvoriti svoj blog, mozda i pod utjecajem ove proklete nesanice, tako da za ovaj prvi post ne odgovaram ja vec mali zlikovac u meni, koji se ustao na noge u madrfaking 5 i 17 izjutra...
A to je moram iskreno priznat, ne atipicno, nego vec ukazuje na neke znakove teze bolesti, samo nisam jos dokucio cega; uglavnom, ne znam kada sam posljednji put bio budan subotom u ovo nedoba( vracam se na crnogorce, iako u obiteljskom stablu nemam apsolutno nikakve veze s njima,iako mozda, hm , vrag ce ga znat, mozda sam u nekom proslom zivotu cuvao ovce na Durmitoru)
da ne kenjam previse na pocetku, vec da se predstavim. dakle,
trenutno sam neispavani apsolvent (bez brige, nije zbog nikakvih ispita), koji pokusava zajebati sustav i ne diplomirat u roku - kakvog li iznenadjenja :))) eto, volim sve sto vole mladi, skupljam salvete, slicice Zivotinjskog carstva i tako dalje. I naravno, pokusavam zivjet dan za danom u (na) Susaku - istocnom dijelu Rijeke, i eto iznenadjenja!!!!! Upravvo mi, za promjenu moji famozni ukucani ne daju mira niti da ovo zavrsim, jer naravno imaju svoje masterplanove za danas...
Ali, necu vas odmah u pocetku udavit sa mojim poslovicno ujebanim porodicnim vezama, sve mi se cini da ce za to biti prilike neki drugi put(uskoro)...
Eto, bio sam kratak, jasan i jezgrovit ( mos" mislit) za pocetak jednog - ili mnogih prekrasnog (ih) prijateljstva(ava).
Zasad pospani, pardon srdacni pozdrav svima koji nabasaju na Indijsku_vivericu!
ZIVILI!